nedjelja, siječanj 20, 2008
Nisam već jako dugo izašao van subotom i mogu reći da mi sinoć nije bilo loše. Sve je puno napirlitanih maloljetnica željnih vrućeg spolovila. Iznimno lijepa tijela možete vidjeti na svakom koraku. Pojedine cure toliko napaljuju da bi ih čovjek mogao ševiti tjedan dana bez prestanka. Jebi ga, većinom nemaju više od 18 godina, ali kog briga. Najbolje da ćemo se još ograničavati tako banalnom stvari kao što je nečija dob, kad je napaljivanje u pitanju.
Ugodno sam se iznenadio sinoć u Roku. Očekivao sam pregršt brđanskih primitivaca, kojima društvo prave neuspješno ušminkane polupičke iz studentskog doma Stjepan Radić, ali izgleda da su se stvari promijenile u zadnjih par godina. Populacija posjetitelja bila je jako mlada i nimalo primitivna, a brđanskih se nosina moglo vidjeti tek nekoliko. Na moje veliko oduševljenje, DJ nije puštao Matu Mišu Kovača ni njemu srodne ''za dušu potrebne'' kretenoide. Barem je tako bilo u prvom dijelu večeri. Mogu samo čestitati vlasniku ovog kafića. Uspio je subotom suzbiti seljačluk na minimum, što se činilo nemogućim. Klanjam mu se do poda.
Bio je to izlazak starog društva iz studentskih dana. Godila mi je promjena, ponajviše zbog činjenice da cijelu večer nisam nikog morao ni smirivati ni odgovarati od luđaštva. Uleti su bili u drugom planu. Jebi ga, na mladima svijet ostaje. Neka oni bare svoje maloljetne fifice, to je jedino pravedno. Dok sam bio srednjoškolac, prezirao sam starije frajere koji su ševili naše vršnjakinje i mlađe. Nikad mi nije bilo jasno što cure vide u njima. Bio bih veliki licemjer da danas postanem ono što sam nekoć mrzio. Ali ako mi se netko otvoreno ponudi, to je druga stvar. Tad sigurno neću odbiti ponudu.
Najveća vijest sinoćnjeg izlaska povratak je Inzaghija u noćni život. Naime, grozna ga je ozljeda sredinom 2006. godine udaljila s bariteljskih terena te se svima činilo da je njegovoj karijeri prerano došao kraj. Srećom, snaga volje ipak je pobijedila. Godinu i pol mu je trebalo da se vrati, ali uspio je. Kad sam ga vidio vani, među ljudima, bio sam jako sretan.
Nismo bili do kasno vani, ali bar smo kvalitetno proveli vrijeme. Nakon Roka smo svratili do Larssona, jer sam mu se morao zahvaliti, budući da mi je korisnim informacijama pomogao oplemeniti tekst o ''seksualnim perverzijama'', koji sam neki dan poslao u FHM. Hvala ti, prijatelju.
Nema sumnje, sve što se događalo prethodnih dana otvorilo mi je oči. Došlo je vrijeme za promjene. Postepene. Za početak, treba se riješiti svega što je suvišno. Prvi na toj listi ovaj je blog. Njegova svrha nikad nije bila posve jasna, a sad kad sam pred novčanim angažmanom, daljnje pisanje čini se besmislenim. Ok, ne želim reći da je ovo konačni kraj, ali u ovom se trenutku moja blogerska misija čini besmislenom, pa ju treba prekinuti na neodređeno vrijeme. Zahvaljujem se vjernim čitateljima koji su bili uz mene prethodnih mjeseci. Nadam se da ćemo se još koji put sresti.
Pozdravlja vas vaš pomahnitali Stif
subota, siječanj 19, 2008
Grdo i krajnje neugodno. To je najbolji opis sinoćnjeg izlaska, a čini se da je nakon njega Velikoj bariteljskoj alijansi možda došao i kraj. Naime, previše se divljaštva, luđaštva te nepoštovanja drugih ljudi nakupilo i moralo je to prije ili kasnije kulminirati. Hračkanje, pljuvanje, divljanje, urlanje, provociranje, stiskanje automobilske trube pred policijom….pa nakon toga bijesno siktanje, udaranje nogom i izbacivanje iz auta u podsljemenskoj zoni…sve sam to imao prilike gledati sa stražnjeg sjedala Takuminog automobila. Nimalo lijepi prizori, ali ne pretjerano iznenađujući, s obzirom na konfliktnu prirodu dvojice dominantnih mužjaka, koji su sinoć ukrstili svoje mačeve. Rezultat svega mogao bi biti raskol. Bar mi se u ovom trenutku tako čini.
Dva muškarca u stanju međusobne netrpeljivosti plus dvojica potpuno nezainteresiranih za aktivniju bariteljsku igru. Takvo je stanje među mojim saveznicima.
Kolektivitet i zajedništvo više ne postoje, ako su ikad i postojali. Ostaje na svakom od nas potruditi se dobiti okladu za sebe i pokazati onoj dvojici bahatih debila da smo bolji od njih. Jer to što je netko mjesec danas ševio jednu pomahnitalu Kutinčanku nije dokaz kvalitete, a još manje ako netko hoda 6 godina sa prvom curom koja ga je htjela u njegovom selu. Zapravo, mi ne trebamo ništa njima dokazivati. Ali hoćemo. Zato što su nas isprovocirali.
četvrtak, siječanj 17, 2008
Od malih nas nogu uče mnogim potpuno promašenim uvjerenjima, koja nemaju nikakve veze s realnim stanjem stvari. Ako u njih povjerujete, loše po vas, jer ćete postati tvrdoglavi i iznimno pasivni, a najljepše stvari u životu najvjerojatnije ćete propustiti, budući da se niste htjeli prilagoditi. Evo i najpopularniji fraza koje zastupaju ta uvjerenja:
1. ''Uvijek budi ono što jesi'' – dakle, iako tvoja osobnost evidentno iritira i ne donosi nikakve blagodati, nemoj se mijenjati, jer trebaš biti ponosan time kakav si. Ne trebaš se nikad prilagođavati okolini niti situacijama u kojima se nađeš, jer svijet je taj koji tebe mora prihvatiti! Društvena korist koju možeš postići fleksibilnošću je nemoralna! Mo'š mislit. Ovo uvjerenje posebnu vam štetu može nanijeti u fazi upoznavanja s ženama, jer ako si previše iskren i nimalo zavodljiv definitivno nećeš daleko stići. Jednostavno moraš katkad glumiti i manipulirati, ako želiš nešto postići. A da ne govorim o važnosti pozitivnih promjena na vlastitoj osobnosti. Jebi ga, u takvom svijetu živimo.
2. ''Bez brige, za svakog postoji netko na ovom svijetu'' – ma naravno da postoji. Zato i ima toliko samaca u zreloj dobi, a bit će ih za desetak godina još više. Samo ti ostani sjediti doma i nadaj se da će srodna duša pokucati na vrata. Ne trebaš se uopće boriti, sve će se samo dogoditi. Zašto se uopće truditi, kad znamo da za svakog postoji netko i sigurno će se pojaviti? Jednog dana sve će biti kako treba. Yeah, right!
3. ''Kad se najmanje nadaš, ona prava će se pojaviti'' – ova fraza poručuje slično kao i prethodna: ljubav pada s neba, uopće se nije potrebno truditi. Ok, možda to kod žena i prolazi, jer s godinama pojedini očajni muškarci požele bilo što ženiti, ali za nas momke to je katastrofalno razmišljanje. Bez truda jednostavno nije moguće ništa postići. Čak ni u ljubavnom životu.
4. ''Kad budeš malo stariji, žene će se više paliti na tebe'' – ako se s godinama nisi promijenio, i postao poželjniji, normalno da neće. Paljenje nema veze s godinama, čovjek jednostavno mora raditi na sebi i svojoj igri ili će ostati vječni djevac.
5. ''Žene su divna bića: suosjećajne i milostive'' – pogotovo kad je o izboru partnera riječ. Pokaži slabost i gotov si. Nema suosjećajnosti na ovom planetu, postoje samo interesi. A njezin je interes naći muškarca na kojeg se može osloniti. Tebe smotanog i tulavog sigurno neće htjeti.
6. ''Promijeni se tek nakon što ti život postane dobar, a depresija prođe'' – da, sigurno će ti se život poboljšati ako ostaneš takav majmun deprimirani kakav si trenutno. Ljudi jedva čekaju pomoći ti da staneš na noge, cure se trgaju za tvoje deprimirano srce. Tko tako razmišlja mora da je pao s Marsa.
7. ''Dobro uvijek pobjeđuje zlo'' – to svakako. Pročitajte bilo koju knjigu iz povijesti i vidjet ćete da je tako. Svakodnevno praćenje informativnog programa također će vam pokazati kako zlo ama baš nikad ne pobjeđuje. Doduše, jako je malo ljudi koji dandanas vjeruju u ovu zabludu. Što je previše, previše je. Svi mi znamo da bez barem malo zlobe nema sreće na ovom svijetu.
srijeda, siječanj 16, 2008
Sigurno vas zanima kako je prošao današnji razgovor za posao, jer o tome uvelike ovisi i moja karijera stručnjaka za muško-ženske odnose. Pa, i nije bilo loše. Zadovoljan sam. Naravno da me nisu odmah primili, nego će me prvo testirati sljedećih dana. Ali nisam ni mislio upasti u njihovu redakciju na lijepe oči: moja će me kvaliteta dovesti do zaposlenja.
No krenimo redom. Redakcija im je u zapadnom dijelu grada, pa mi je trebalo skoro sat vremena da dođem do tamo. Kasnio sam oko 20 minuta. Umjesto da počnem paničariti, zbog vlastite neprofesionalnosti već prvi dan, pomislio sam: ''Oni mene zavlače već mjesec dana, mogu i ja njih pola sata!'' Uff, volim novog sebe. Baš sam postao kul.
No dobro, ipak me uhvatila panika, ali tek kad sam došao tamo i skužio da nisam dobro očitao kartu grada te da se nalazim u potpuno krivoj ulici. Nije puno pomoglo ni to što nitko od slučajnih prolaznika nije znao gdje je FHM. Al bar su znali gdje je Trg Vladka Mačeka. Ubrzo sam krišom oka opazio na jednim ulaznim vratima naziv neke firme, a ispod tog naziva pisalo je da izdaju FHM. Došao sam na pravo mjesto. Uz obilno kašnjenje.
Glavni urednik iznimno je mlad čovjek, možda čak i mlađi od mene. Dojma sam da je riječ o simpatičnom momku izvan poslovne sfere, ali što se tiče vođenja časopisa, tu se pokazao kao ''vladar čvrste ruke''. Sigurno je imao posla sa raznim probisvijetom (takvih među novinarima ima pregršt), pa je shvatio da je disciplina najvažnija.
Sjeli smo na kavu i započeli poslovni razgovor. Naravno, nije se uopće sjećao radova koje sam mu poslao u svojoj ponudi, al ko ga jebe. Zapamtit će on mene, prije ili kasnije. Uglavnom, saznao sam da vanjski suradnici imaju zadatak dobivene tekstove na engleskom prilagoditi našem tržištu i napisati na hrvatskom. To će biti i moj zadatak. Uređivačka politika je zapravo dosta kruta: časopsi se sastoji od stalnih rubrika, koje valjda određuju Amerikanci, i u njih se ne dira. Naime, FHM je svjetski časopis, a naši su samo dobili licencu. Dakle, ništa od ''Stifmeisterovog pristupa'', kao nove kolumne. Šteta.
Upozorio me na važne stvari kao što su pismenost i poštivanje rokova. To mi ne bi trebao biti problem. Pričali smo i o plaći. Čini se da je za vanjskog suradnika tarifa otprilike 100kn po napisanoj stranici. Dakle, ako napišem 20 stranica, iliti četvrtinu časopisa, imat ću dovoljno za jedan kladioničarski listić (ili stanarinu). A 20 sigurno neću napisati. Jebem ti novinarske plaće bijedne. Očito će se i dalje morati živjeti od klađenja. Možete misliti kakav je sad pritisak na mene uoči sljedećeg vikenda i Harrachova. Skijaški skokovi do daljnjega će određivati koliko ću često jesti. Međutim, naći ću ja još honorarnih poslova. Samo da mi ovo upali, pa će dalje sve biti lakše.
Pao je dogovor: večeras će mi poslati moje prve zadatke. Prvi tekst bit će o seksualnim fetišima. Srećom, imam jednog prijatelja, poznatog pod inicijalima V.Š., koji je stručnjak na tom području, tako da ne bi trebao biti problem pisati o tome. Drugi zadatak biti će još lakši, neka totalna glupost. Međutim, problem je stil pisanja u tim novinama, poznat pod stručnim nazivom ''mi smo strašno kul i dobro se zajebavamo''. Veliko je pitanje mogu li skinuti taj stil i usavršiti ga. Na rastanku me urednik upozorio: ''FHM stil pisanja ne odgovara svakome. Izmijenili smo dosad više od 30 suradnika. Ako se nećeš moći snaći, nećemo moći surađivati…'' Gadno… Hoću li se i ja pridružiti otpisanim suradnicima? Vidjet ćemo već sljedeći tjedan.
utorak, siječanj 15, 2008
Kako se samo čovjek može promijeniti, i to u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. U mojim srednjoškolskim i studentskim danima bilo mi je nezamislivo izaći van, a da nisam totalno pijan, no u zadnje vrijeme to više nije slučaj. Dapače, nisam se opako napio već više od godinu dana. Zadnji put sam povraćao još davne 2006. godine! Čini se da je moje vrijeme oblokavanja prošlost. I to nije slučajno. Postoji više razloga zbog kojih sam se prestao napijati:
1. Ne mogu se više napiti na pravi način – nestao je onaj pozitivan osjećaj pijanstva za vrijeme oblokavanja. Tijekom konzumacije ili se osjećam trijezan ili mi se totalno riga. Nema više euforije, koja me nekoć pijanog krasila
2. Prije sam pio zbog nedostatka samopouzdanja – to je možda bio i glavni razlog mojih napijanja u mladosti: izbrisati granice u vlastitoj glavi, te postati konkurentan. Većina mojih mladenačkih uleta dogodila se uz pomoć crnog vina Ribar, najgore splačine koju je svijet okusio. Danas sam pun samopouzdanja, pa mi alkoholna stimulacija više nije potrebna
3. Nisam alibi igrač – mnogi ljudi piju alkohol da bi mogli raditi sranja i ponašati se kretenski, a onda se sljedeći dan brane riječima ''pa bio sam pijan''. Meni ne treba jeftin alibi, ja stojim čvrsto iza svega što u životu napravim
4. Sit sam riganja – kad mi već alkohol više ne daje ono što mi je nekoć bilo potrebno, s užitkom sam se odrekao i njegovih negativnih nuspojava, tj. riganja. Mučnina i povraćanje nešto je što mi definitivno u životu ne treba.
5. Alkoholno glupiranje više nije fora – davnih dana bilo mi je zabavno bauljati okolo i pričati sranja, ali sad bih se osjećao totalno glupo kad bih to radio. Kad vidim pijanu ekipu kako se ponaša vikendom dođe mi zlo. Doduše, ja nikad nisam bio tako radikalno glup, ali svejedno mi više nije životni cilj izgubiti razum i ponašati se nenormalno.
6. Životinjizam u režiji mojih prijatelja – prekretnica u mojoj karijeri alkoholičara nedvojbeno se dogodila prije otprilike godinu dana, na Nadalovom rođendanu. Naime, tada su se moji prijatelji napili ko stoka i ponašali kao krdo divljih životinja. Bio je to iznimno odbojan prizor. Slične su se zgode ponavljale i kasnije, svaki put kad bismo pili vani na otvorenom. Hvala Bogu, više ne pijemo na taj način. Uglavnom, alkoholiziranje mi se pod dojmom tih životinjskih ispada totalno zgadilo. Ubrzo sam odbacio napijanje i postao drukčiji čovjek. Tko zna, da nije bilo takvih zgoda u prošlosti, možda bih još dandanas trusio Ribara i bauljao pijan po Savskom nasipu. Hvala vam, prijatelji, što ste me izliječili.
ponedjeljak, siječanj 14, 2008
Najznačajnija promjena u mom životu pozitivno je razmišljanje. Uz takav stav ostvarivanje ambicioznih životnih planova nije nemoguće. Nema sumnje, u 2008. godinu ušao sam čvrsto i beskompromisno, spreman pod svaku cijenu ostvariti strateške ciljeve. Potpuno sam se koncentrirao na svoju igru. I dalje mi se ponekad događaju loše stvari, kao i prije, ali više to ne smatram tragičnim niti sebe okrivljujem zbog njih. Riječ je o neizbježnim dijelovima svačijeg života, preko kojih treba preći i samo krenuti dalje. Život je borba. Nekoliko niskih udaraca pravog muškarca ne može izbaciti iz takta. Idemo dalje! (rekli bi neki) U nove pobjede.
Što se tiče akcijskog plana, kojeg sam si nametnuo krajem prošle godine, zasad je još teško reći koliki ću postotak ciljeva uspjeti ostvariti. No zbilja sam se posvetio realizaciji, pa vjerujem da ni rezultati neće izostati. Radim u isto vrijeme na čitavom nizu ciljeva: traženje posla, izlasci i uleti, Operacija Peking, čitanje stručne literature, svakodnevno vježbanje, klađenje.
Nažalost, nisam u svemu baš bio uspješan prošlih dana. Doživio sam težak udarac ovaj tjedan na kladionici. Skandalozno natjecanje skijaških skokova u Val di Fiemeu rezultiralo je gubitkom velikog novca, zbog čega sam upao u kladioničarski minus, što se 2008. godine tiče. I dalje sam 11 tisuća u plusu otkad je počela sezona skokova, ali imam tri izgubljena listića zaredom, zbog čega počinjem gubiti vjeru u svoje znanje. Klađenje je jako važna stvar za mene. Uspješnost na kladionici daje mi ekskluzivnost i čini me superiornim, s obzirom da velika većina ljudi gubi novac kladeći se. Kad počnem gubiti, i samopouzdanje mi pada. To vjerojatno objašnjava živčane napadaje nakon svakog izgubljenog listića. Jebi ga, to je jedna od rijetkih stvari u kojoj sam zbilja dobar. Ne smijem potonuti. Vrijeme je za osvetu. Sljedeći vikend kladionica će platiti. I do doslovno.
Još jedna stvar koja mi nikako ne ide: ''blind date'' istraživanje. Stvarno nisam siguran hoću li uspjeti naći 50 kandidatkinja za spoj na slijepo. Kao prvo, nisam se u stanju potpuno posvetiti toj aktivnosti, jer je nevjerojatno dosadno sate provoditi tražeći partnere preko interneta. Nemam pojma kako nekome to može biti zanimljivo. Kao drugo, očito je da nemam ni dovoljno kvalitetnu igru za online zavođenje. Iako sam dobar kad je o pismenom izražavanju riječ, nekako mi napaljivanje žena preko neta u zadnje vrijeme ne ide. Ipak, ne odustajem. Do lipnja ću ja naći 50 žrtava.
Što se traženja posla tiče, ovaj mi je tjedan biti ili nebiti. Danas ću popodne nazvati glavnog urednika FHMa i trebali bismo dogovoriti sastanak, na kojem će konačno postati jasno hoću li raditi za njihov mjesečnik ili ne. Jako bih volio dobiti taj posao, ali ako me i odjebu, nije kraj svijeta. Neću nikad odustati. Niti na kladionici niti što se traženje posla tiče.
Ljubavna sfera i dalje miruje. No osjećam se opušteno i spremno za ostvarivanje konkretnih rezultata. Zlokobna oklada ipak pozitivno djeluje na mene. Pasivnost je stvar prošlosti. Nije mi više problem uletiti svaki put kad mi se pruži prilika. Nema sumnje da ću uskoro doći do zbara. Znam da se to neće svidjeti nekolicini djevojaka koje me evidentno svojataju (iako nisu spremne na vezu sa mnom), ali moram i ja misliti na svoju budućnost, a upoznavanje novih cura jedini je način za samoostvarenje.
Što se pisanja knjige tiče, tu sam malo zapeo. Napisao sam prvih 150 stranica u wordu, pritom radeći velike promjene u odnosu na izvorni ''Stifmeisterov pristup''. Naime, retoriku ogorčenog dječaka zamijenila je retorika samouvjerenog muškarca. E sad još samo treba napraviti stilske preinake i ubaciti par novih tekstova. Čitanje strane literature svakako mi pomaže. Drago mi je vidjeti da i američki stručnjaci razmišljaju jednako kao i ja, a neke sam si fenomene konačno rasvijetlio, koji mi dosad nisu bili potpuno jasni. Počinjem vjerovati u uspješno finaliziranje ovog supervažnog projekta. Nema sumnje, knjiga će biti prejebena.
subota, siječanj 12, 2008
Borba se nastavlja. Vremena je još mnogo, ali ako ćemo vikendom ostajati doma, uspjeh će izostati. Sinoć je na rasporedu bio meni omiljeni Sax, mjesto na kojem se mogu opustiti te igrati svoju najbolju igru. Pitoma atmosfera koja tamo vlada ono je što meni treba i vjerojatno zato u Saxu mogu ulijetati bez nekih većih problema.
No moji pijani prijatelji, koji su već oko 9 sati bili totalno zgaženi, nisu bili zadovoljni u Saxu. ''Nema dovoljno ljudi ovdje. Ajmo u Roko, tamo ima cura!'', vikao je odvaljeni Domagoj, pritom ne gledajući ništa oko sebe, jer nije mogao otvoriti oči zbog previše pijanstva. Na moju veliku žalost, ostatak ga je podržao. Bio sam iznimno nezadovoljan, poput Ronaldinha nakon što ga trener zamijeni u 60. minuti utakmice. No onda sam skužio da će Škreb i Cole ostati u Saxu, tako da ipak nisam morao nikud ići zbog volje čopora. Odjebao sam primitivni Roko i napustio Veliku bariteljsku alijansu, barem sinoć. Oprostio sam se od Nadala, Larssona i Takume te im poželio sreću u nastavku večeri.
Ostao sam bez svojih bariteljskih saveznika na neko vrijeme, no ne zadugo. Takuma se kasnije ipak vratio, a sa sobom je doveo legendarnog Safina, koji u našem društvu slovi kao stručnjak za prostituciju i alkoholizam. Atmosfera se poboljšala. Bio sam zadovoljan, jer oko mene su stvoreni uvjeti za kvalitetnu igru.
U Saxu je opet bilo znatno više žena nego muškaraca, što nas je jako razveselilo. Bend koji je nastupio nije previše popularan, ali cure ga vole, pa je zato omjer spolova bio tako pozitivan za nas. Sinoćnji pjevač je najveća legenda ikad. Frajer se opako napio i to mu je dalo snage da se zbilja uživi u pjesme koje su izvodili. Iako ga pojedinci etiketiraju kao pedera, vidio sam ga prije nastupa kako bari neku vrhunsku ženu savršenih oblina, čime je dokazao svoju heteroseksualnost. Dapače, mislim da je on veliki baritelj. Zapravo, ja bih volio biti poput njega. Pjevat i barit cijeli život. Svaka mu čast. Iz poštovanja prema pjevačevom liku i djelu unajmit ću taj bend da mi svira na vjenčanju.
Vrijeme je bilo za akciju. Za početak sam malo koketirao sa djevojkom koja čuva jakne, tek toliko da se malo zagrijem, i uđem u formu. Onda mi je prišla cura kojoj sam uletio prije par tjedana, pa smo malo pričali. Fizički nije loša, ali me pretjerano ne oduševljava. To je ona Slavonka kojoj sam uletio s pitanjem ''voliš li ti Branimira Glavaša?''. Razgovor nije bio posebno zanimljiv niti poticajan, tako da sam ubrzo otišao dalje.
Tada je došlo vrijeme za pravi ulet, jer se preda mnom ukazao zanosni lik ušminkane seksi plavuše. Imala je jako dobro tijelo, a faca je bila solidna. Takvima mi je najveći gušt uletiti: privlače me, ali nisam impresioniran (kao sa slatkim curama), pa mogu biti pravi muškarac u njihovom društvu.
Napravio sam sve školski: nabacio dobru foru, upoznao se, zapamtio njezino ime, upotrijebio ga. Nasmijavao sam ju cijelo vrijeme, ali pritom nisam glumio klauna, nego sam bio šarmantno duhovit. Koristio sam dodirivanje ''sigurnih ženskih zona'' (ramena, ruke), jer to cure vole kad im muškarac radi. Sve je išlo previše glatko. Oni koji su sa strane gledali sam taj čin počeli su vjerovati u moj uspjeh. Navijači su bili na nogama. Hoće li se dogoditi ono o čemu su mjesecima sanjali?
Ostalo je još samo jedno pitanje na koje je trebalo dobiti zadovoljavajući odgovor… Naravno, riječ je bila o njezinom ''bračnom statusu''. Ubrzo sam ga iznudio indirektnim putem i saznao lošu vijest. Tada sam znao da će sve opet ostati na vježbi. Iskusno sam još 15ak minuta odražavao konverzaciju živom, malo se pomalo povlačeći…
Zbar misija je propala, ali igra je bila na zavidnom nivou, zbog čega su moji navijači izuzetno zadovoljni. Čini se da sam sve bliži stvaranju smislenog ''plana igre'', koji će mi u budućnosti donijeti i konkretne rezultate. Naučio sam pozitivno razmišljati, a to je najvažnije. S takvim stavom daleko ću dogurati.
Dok smo izlazili iz Saxa, po prvi sam put ispraćen ovacijama. Bila je to jedna ugodna večer, kakvih bi trebalo biti što više. Za kraj smo ju još dodatno uljepšali odlaskom na maksimirsko jezero, gdje smo u miru popili piće. Tamo je atmosfera po noći iznimno ugodna, osim što postoji mogućnost da će te netko istući ili čak silovati. No nama to nije smetalo. Marat je poželio hodati po zaleđenom jezeru, ali mu nismo dopustili, jer je led bio previše tanak. Nakon ugodnog druženja u prirodi, bili smo spremni za odlazak na spavanje. Još 48 dana…
petak, siječanj 11, 2008
Nakon nekoliko dana odmora, došlo je vrijeme za ponovno okupljanje Velike bariteljske alijanse. Naravno, bez Škreba, koji se ovih dana deklarirao kao izdajnik, na vlastitu sramotu. No mi se ostali ne predajemo. Sinoć smo otišli u grad isprobati svoje ulijetačke sposobnosti. Svratili smo u Purgeraj, gdje je provjereno ponuda ženki četvrtkom na prilično zavidnom nivou.
Pitanje ''zlokobne oklade'' nije se moglo izbjeći. Iako smo i dalje optimisti, realno smo zaključili da neće biti lako. Opet se potegnula tema rezervi, tj. žena koje su od prije u igri za svakog od nas. Nažalost, tu situacija nije pretjerano dobra. ''Sve cure kod kojih imam ikakve šanse čitaju moj blog. Ako išta pokušam u sljedećih mjesec i pol, mislit će da to radim za okladu, i odjebat će me'', priznao sam prijateljima. Nadal se također odrekao svojih žena. ''Ne pale me. Ne mogu se prisiliti.'' Takuma, u kojeg smo se ozbiljno uzdali, svoju je željenu djevojku zapljuvao neki dan čajem, a i ponašao se kao potpuna budala u njezinom društvu, tako da je i to gotovo. Larsson je svoju ''rezervu'' davno prokockao. Dakle, moramo upoznati nove djevojke, inače ćemo biti prisiljeni potpisati poraz.
Najveći je problem što nikome od nas niti novac niti večera niti seks nije dovoljna motivacija. Stvarno možemo zavidjeti mužjacima koji su toliko napaljeni da jednostavno moraju naskočiti na bilo koju ždrebicu. Takvi ne gube oklade. Mi ipak imamo neke više ideale, i to je ono što će nas najvjerojatnije uništiti.
No dobro, ipak 50 dana nije malo, a ako budemo kvalitetno igrali, možemo ostvariti naše snove te usput dobiti i ovu okladu. Jedino ne smijemo biti pasivni. Sinoć nismo bili, što je jako dobra vijest. Naša je igra bila na solidnom nivou. Doduše, još se definitivno tražimo: nismo usavršili niti ulete niti konverzaciju niti finiširanje, ali ako budemo konstantno radili na sebi, uskoro ćemo imati kvalitetan plan igre, a onda će sve biti lakše.
U Purgeraj smo došli oko 10. Prostor nije bio prepun ljudi, a ponuda cura nas nije impresionirala. Dapače, neuglednost je prevladavala. Na početku večeri mogli smo vidjeti nekoliko ćelavih i pomalo retardiranih frajera kako bare, ali ni njihove ''žrtve'' nisu bile neko cvijeće. Što se više bližila ponoć, postotak zgodnih ljudi bivao je sve veći. No niti jedna nije bila tako opako privlačna kao žena koja skuplja jakne. Iznimno seksi žena, moglo bi se reći, a primitivci bi ju sigurno prozvali ''rasna pička''. Vidio sam i njezinog frajera, nije nešto posebno. Očito fizički izgled nije sve.
Došlo je vrijeme za prve ulete. Tehnika ''buljenja'' nije donijela rezultate, pa smo odlučili uletiti bilo kome. Pokraj nas su stajale dvije djevojke: jedna zgodna, druga nimalo. ''Ajde, tko će uletiti sa mnom. Ja ću se žrtvovati za kolektiv i uzeti onu lošiju!'', izjavio sam, a nakon kraćeg otezanja Nadal je pristao. Plan je bio poprilično glup: on je trebao prići onoj boljoj i pitati ju kojeg bi od njegovih frendova najradije izabrala za frendicu. Tad sam ja trebao početi mahati rukama ko manijak i tražiti da izabere mene. Međutim, cura je bila bahata, te ga je odjebala odmah, tako da do mojeg manijakalnog mahanja nismo ni došli.
Sad je došlo vrijeme za ulet mene i Takume. Ja sam se odlučio za najbliže cure, a on za jednu drugu, privlačniju skupinu. Larsson i Nadal ostali su sa strane. Kako to obično biva, Takuma je izgorio u vrlo kratkom roku, jer su cure očito tražile nešto ekstra. Kod mene sasvim drukčija situacija. Uletio sam s temom mojeg zadnjeg teksta, dubinom muškog glasa, i odmah su se sve tri angažirale u razgovoru. Definitivno sam, uz još pokoji kompliment ili zavodničku frazu, mogao zbariti bilo koju od njih. Ali jao, nisu mi bile privlačne. Nimalo. Ja si jednostavno ne mogu pomoći, izbirljivost je jača od mene. Veliki kretenizam, ali teško je to promijeniti. Našao sam izliku za odlazak i vratio se k svojim saveznicima.
Bio sam zadovoljan što sam eto nekome privlačan, ali mi je bilo jasno da sljedeći put valja uletiti curi koja će se sviđati i meni. Uočio sam jednu djevojku jako slatkih crta lica, lijepu poput one moje ljetne simpatije, samo možda ipak malo manje. Svejedno, vrhunski je to fizički izgled bio, iako je Larsson, čovjek koji ne voli žene lijepih lica, nju ocijenio kao ništa posebno. Sad je trebalo nekako naći put do uleta. Međutim, ona i frendice su bile zagrađene ljudima, te se nije moglo doći do njih bez ''pozivnice očima''. A nju naravno nisam dobio.
Tad nam je prišla srednjoškolska kolegica Takume, prilično slatka djevojka. Nije se tu moglo ništa, jer ima dečka već 10 godina. Međutim, bilo je zanimljivo slušati komunikaciju između nje i Nadala. Taj mladić zbilja zna jedino bahato pričati sa ženama. Čak i kad govori normalne stvari, zvuči jako bahat. Ne mogu ga zamisliti kako nekoj curi govori lijepe riječi. Ne znam je li to dobro ili ne, jer zasad još nedovoljno poznajem ženski mozak. No činjenica što je u životu podosta bario ipak ide njemu u prilog.
Kad si u disku, nije loše promatrati ni druge baritelje kako rade svoj posao. Naime, pokraj mene su neki zgodni frajeri uletili pijanim ženama. Iako su se poprilično ušminkale, bilo je očito da nisu pretjerano zgodne. Ne znam jesu li to i njihovi zavodnici skužili. Uglavnom, unatoč tome što su ti muškarci bili nekoliko nivoa iznad njih, cure nisu bile nimalo zainteresirane. Jebi ga, očito čak ni dobar izgled nije dovoljan za redovito sladostrašće.
Bio je tu i jedan mladi dečko, alternativno obučen, koji je u Purgeraj došao u društvu iznimno slatke curice. Svi smo mu željeli da ju zbari, jer to je velika stvar! Nažalost, nismo svjedočili tom činu, jer smo otišli ranije doma, ali iskreno se nadamo da je uspio.
Larsson večeras nije briljirao, ali bar nije bio neugodan, niti je radio scene. Uspio je popiti 5 pivi u Purgeraju, a nakon toga je zadovoljno zaključio: ''Ako doma popijem i šestu, neće me biti sram nazvati sexy phone prije spavanja.''
Pri izlasku iz Purgeraja ponovni susret s mojim prijateljicama, kojima sam tako uspješno uletio. Pitale su nas u kojem smjeru idemo doma. Mi smo izmijenili par kulturnih rečenica s njima i onda pobjegli u drugom smjeru. Ok, malo pretjerujem, stvarno nam je put do auta bio u potpuno drugom smjeru od njihove rute do tramvaja.
Na putu doma opet smo imali prilike slušati Nadalovo desničarstvo, koje iz njega izlazi samo kad je jako pijan. ''Uvrijedi Thomsona jednom, neću ti ništa. Uvrijedi Thomsona drugi put, ubit ću te!'', veselo je zaprijetio. Doduše, skužio sam da u ljubavnoj sferi imam prilično slične poglede kao i desničari (ljubav, vjernost, seks nije toliko bitan), ali i neke potpuno različite (žena i kuhinja, rađanje hrpe djece). No dobro, nek on samo štuje Miljaka i miljakovce, nemamo mi ništa protiv. Samo nek nas spolnim činom spasi u sljedećih 50 dana, pa da ipak dobijemo našu okladu.
četvrtak, siječanj 10, 2008
Većina se stručnjaka slaže da je boja glasa iznimno važan faktor kod zavođenja žena. To je, naravno, loša vijest za sve one mladiće s kreštavim i ružnim glasovima. No čak ni oni ne trebaju očajavati. Vježbanjem se svaki glas može promijeniti te prilagoditi zahtjevima ljepšeg spola. Samo treba biti spreman na takav kompromis.
Racionalan čovjek jednostavno si mora postaviti ovo pitanje: zašto bi takva glupost kao što je boja glasa odlučivala o našem uspjehu s curama? Istina, nema baš smisla, ali nisam ja izmišljao pravila. To je tek jedna u nizu mnogobrojnih idiotarija koje čovjek mora prihvatiti kao bitan faktor muško-ženskih odnosa. Problem je u tome što se emocionalna i seksualna privlačnost ne događa na svjesnoj razini, nego na podsvjesnoj. To je razlog svih naših muka, jer uz podsvijest idu zakonitosti koje nisu baš najlogičnije prosječnom čovjeku. I zato iskrenost ne donosi rezultate sa ženama, a manipulacija i domišljatost donose.
Duboki muški glas privlačan je ženama, jer najblagotvornije djeluje na podsvijest pripadnica ljepšeg spola. Naravno, umjereno dubok. Ako zvučite kao čudovište iz bajkovitih filmova, to jednostavno neće valjati. Muškarci s privlačnim glasom moći će stvoriti emocionalnu bliskost s curama lakše nego ''kreštavci'', jer takvi odaju dojam zrelosti te dominantnosti među mužjacima. Sve u svemu, dubok glas ono je što se na ''tržištu'' traži. Glasovnim vježbama može ga svatko postići. Doduše, i ljudi ružnoga glasa bare. No ako želite postati bariteljski perfekcionist, te povećati vlastite izglede u borbi za opću mužjačku dominaciju, morat ćete poraditi i na tome kako zvučite.Osim dubokog glasa, koji je omiljen među ženama, šaptanje također može pomoći pri zavođenju, ako ga koristite na pravi način. Opet je tu važna umjerenost, jer ako pretjerate, zvučat ćete kao neki luđak. Ali ako pogodite mjeru te izaberete pravi trenutak, pomoću šaptanja možete zbilja svaku djevojku napaliti od besvijesti. Imajte to na umu.
srijeda, siječanj 9, 2008
Neodlučnost, lijenost, bezvoljnost, nemotiviranost…sve su to ljudske osobine koje treba odbaciti, ako želiš imati kvalitetan život. Ne radi se samo o bariteljskoj karijeri, već o svim aspektima življenja. Jednostavno nemamo dovoljno vremena da bi ga stalno gubili, i to isključivo zbog banalnog razloga kao što je vlastita inertnost. Čovjek mora biti poduzetan te uvijek spreman na akciju. To je jedini mogući put do uspjeha.
I zbog toga je moja najveća novogodišnja želja pobijediti vlastitu lijenost i nemotiviranost. Nema više jeftinih isprika kao što su ''nemam volje'', ''kasnije ću'', ''ne da mi se'', ''preteško je'', ''ma boli me kurac za sve''. Od sad pa nadalje sve rješavam odmah i sad. Na taj način ne samo da ću kvalitetnije živjeti, već ću biti i zanimljivija osoba drugima. Netko tko je konstantno spreman na akciju svakako će ljudima biti draži od lijenog gmaza, kojeg je nemoguće izvući iz njegovog brloga. Bezvoljnost je karakteristika slabih muškaraca, koji se nisu u stanju junački boriti na ovom svijetu, a ja među takvima ne želim biti.Što se ljubavne sfere tiče, tu lijenosti više zbilja nema smjesta. Sad sam u najboljim godinama, i nema ih smisla izgubiti zbog vlastite gluposti. Ulijetati se mora, i to konstantno, u svim izglednim situacijama. Naravno, bez ikakvog pritiska: muškarac koji na zavođenje gleda kao na oblik zabave, puno će bolje proći od onog kojem je to borba na život i smrt. ''Vremena imamo dovoljno za provođenje kvalitetnih planova, ali nedovoljno za pasivnost i sramežljivo stajanje sa strane'', riječi su jednog mudrog stručnjaka za barenje. Naša Velika bariteljska alijansa imat će tu misao na umu, u sljedećih 50 dana, za vrijeme bespoštedne borbe za opstanak, na koju smo nažalost osuđeni.