Bila je potpuno drukčija od drugih, zbog čega je i postala moja omiljena blogerica. Zvala se Maya, a na svom se blogu predstavljala kao BitchSupreme, iako ništa kujskoga nije bilo u njoj. Djevojke koje pišu erotske blogove najčešće su glupače bez mozga, u vječnoj potrazi za žestokim kurcem. No Maya je bila simpatična cura, slatka i pametna, a prije svega dobra prijateljica. Čista suprotnost svojoj ''konkurenciji''.
Upoznali smo se u moje ''Stifmeister-Dezerterovsko'' doba, i to na klasičan način: ja sam njoj ostavio komentar, pa ona meni, da bi ubrzo prešli na dopisivanje privatnim porukama. Nakon par tjedana izmijenili smo brojeve mobitela. Među nama se razvila neka čudna bliskost, nekarakteristična za ljude koji se nikad nisu uživo vidjeli. Maya je bila i ostala jedina osoba u mojoj blog karijeri s kojom sam se zbližio na ovakav način.
Ona je bila užasno popularna u to vrijeme. Zbog njezinih vrućih tekstova svaki ju je hrvatski cyberjebač očajnički htio.
Spremnik privatnih poruka vječno joj je bio prepun. Dobivala je mnoštvo seksualnih ponuda, od muškaraca svih dobnih skupina. Kad su joj obožavatelji još i otkrili MSN adresu, više uopće nije imala mira na internetu. No Maya nije marila za njih. Ona je htjela samo mene.
Bilo je to zlatno doba mojeg blogerstva. Tih sam dana bio redovito prezentiran na naslovnici Blogera, novine su pisale o meni, a na raznoraznim se forumima raspravljalo o onome što sam ja u svojim tekstovima tvrdio. Na ranglisti sam bio među najboljima. Doduše, nikako nisam uspijevao preći na ljestvici Lanu Jurčević i njezin šugavi blog, što me živciralo
, no moja popularnost bila je neosporna.
Počeli smo provoditi užasno puno vremena družeći se. Razgovarali smo svaki dan preko telefona, a dopisivanje preko MSN-a postala je uobičajena stvar. Uvukli smo se jedno drugom pod kožu, uživali smo zabavljati se zajedno. Ja sam tada živio u Kutini, a ona u Zagrebu, tako da se nismo mogli uživo vidjeti, no u budućnosti smo planirali provesti što više zajedničkih strastvenih noći. Morali smo se još neko vrijeme zadovoljiti seksom preko telefona, dok se ja ne vratim u Zagreb za stalno.
Činilo se da ćemo postati najslavniji blogerski par, Kralj i Kraljica blogerske maturalne večeri. Bilo je to jako kul. Ja sam totalno izgubio kontakt sa realnošću (često mi se to događa
). Prestao sam gledati prave žene, od krvi i mesa. Ponašao sam se kao da imam curu, i nijedna me druga nije zanimala. Što je zanimljivo, za razliku od svih bivših i budućih cura, Maya me nikad nije razočarala: uvijek me obasipala pažnjom i nježnošću.
No s vremenom je entuzijazam splasnuo, a Maya je morala početi racionalno razmišljati. Postalo je jasno kako naša veza nema budućnosti. Ona je imala drugih ''obaveza'' u životu, zbog čega si ipak nije smjela dopustiti ljubavnu avanturu sa mnom. Naš susret bio bi prevelik rizik za nju. Bojala se totalnog zaljubljivanja u mene, što bi joj zakompliciralo život do maksimuma. Sve samo ja to znao, i imao sam razumijevanja za nju. No nadao sam se barem jednoj zajedno provedenoj noći.
Nakon što sam se vratio u Zagreb, stvari su krenule nizbrdo. Shvatio sam da ona nema hrabrosti naći se sa mnom, što mi je svakim danom sve više smetalo. Taj odnos bez fizičkih susreta postao je previše bolestan za mene. Ja sam ambiciozan čovjek, trebao mi je netko tko će biti blizu mene, i to ne samo mislima.
Svemu dođe kraj, tako i našoj romansi. Jednog dana naše je dopisivanje samo prestalo, i nikad se više nije nastavilo. Sada kada se osvrnem na taj odnos, pitam se: je li to bila ljubav, ili još jedna u nizu mojih nenormalnih epizoda? Sve u svemu, Maya će mi ostati u jako lijepom sjećanju. Ako će moja buduća žena biti pažljiva i draga kao ona, nitko neće biti sretniji od mene.
Dandanas ja sam 954. na blog ljestvici, a sutradan ću biti još i lošiji, unatoč solidnoj kvaliteti. Više nema borbi sa Lanom Jurčević za opću dominaciju, kao ni slatkih blogerica koje me žele. Ipak, moji vjerni prijatelji i dalje me čitaju i cijene, a uz takvu podršku uopće mi nije teško nastaviti pisati dalje...